Svi premijerovi satovi

Vascheron Constatin

Koliko god da ga ne volim i koliko god da mi je teško to da priznam, ja i sadašnji premijer Crne Gore (Milo Đukanović) ipak imamo nešto zajedničko. Da, znam da je teško povjerovati da jedan otac nacije, Primus, kralj, neprevaziđeni državnik, najcrnogorskiji pripejd Crnogorac među bivšim Srbima, najveći ratnik za mir i jedan  – ja možemo imati nešto zajedničko, ali… Istina je.

         Naime, i On i ja gajimo neizmjernu ljubav prema satovima – ili ti: časovnicima. Jeste, satovima. Na svu sreću (po njega, svakako) naša sličnost tu i prestaje. Zašto baš satovi? Ne znam, valjda me fascinira taj spoj savršene preciznosti, tehnologije, ljepote i ljubavi koja je utkana u njih. Druga stvar je što, po mom mišljenju, ništa ne govori o svom vlasniku toliko koliko može da kaže ta mala spravica. Ni odijelo, ni frizura, ni pozicija u društvu – ništa. Naš premijer ima zaista impresivnu kolekciju satova. Još su impresivnije priče koje stoje iza njih. Čak mu je jedan od tih izvanrednih primjeraka poklonio, pazi sad, ni manje ni više nego ON. Havijer Solana, glavom i bradom. Da, da, Havijer Solana. To je nešto o čemu ja mogu samo da sanjam. Ustvari, istini za volju, o svim satovima koje ja priželjkujem mogu samo da – sanjam. Ko mi je kriv, kad nisam rođen pod srećnom zvijezdom. Nego, dosta o meni, da se vratimo zvijezdama ovog monologa – Primusovim satovima. Zajedničko za sve njih je da su vrhunska dostignuća časovničarstva, ekstremno skupi, neodoljivo lijepi i – veliki. Pakosne duše kažu da muškarci koji vole velike automobile žele da njihovom veličinom nadoknade manjak centimetara svog polnog organa. Pitam se: da li to važi i za satove? Ne, ne vjerujem, bar ne u ovom slučaju. Zašto? Zato što drugi kažu i da je veličina penisa svakog pojedinca obrnuto proporcionalna njegovom prosjeku na fakultetu ili srednjoj školi.

        A naš je Primus tu nepobjediv…