Od izbora dva putića…

        Ima nečeg u tim kratkim obavijestima, što istovremeno izaziva uznemirenost i ravnodušnost. Dobiješ osjećaj da sad sledi nešto strašno, ali da ti niko neće reći šta, jer – više nije ni bitno, najstrašnije se već desilo, i stalo je u samo nekoliko riječi. Slično sam se osjećao kada sam čitao ovo:

        „Crna Gora je glasala. Tradicionalno, izabrana je postojeća vlast. Nesmjenjivi kontinuitet kriminala, korupcije i besmisla. Rezultati govore da je ubjedljivo, većinski trijumfovao nekad jedinstveni DPS. Još jedna alka u okovima podaničkog mentaliteta.“

Ovo obavještenje, istaknuto neposredno po objavljivanju prvih preliminarnih rezultata vanrednih parlamentarnih izbora u Crnoj Gori (čovječe!) na sajtu jedne (nekad) respektabilne političke partije – PzP – prekinulo je ono grozno stanje kad već znaš ishod nečega, ali se nadaš da nisi u pravu. Naravno, rezultati nikad nisu bili izvjesniji (osim na prethodnim izborima, i onima prije njih, i onima prije njih i….) ali ta nada da će „ovaj put“ biti drugačije, da će se pokazati mali, i najmanji pomak u kolektivnoj svijesti mog naroda – ona stalno živi. A zašto, ne znam. Dokazali smo, bezbroj puta, da smo stvoreni za podaništvo, poltronizam i nepotizam, lažna kumstva i bratstva, da nismo ni predalj odmakli od plemenske zajednice. Tužni smo mi, kad je najbolji među nama onaj sa prosjekom 6.00 – onaj koji ne zna ni jedan jedini strani jezik (osim, možda, srpskog – što nikad neće priznati) – onaj kojem strah drži vod tjelohranitelja/kriminalaca i kompletna ANB. Tužni i žalosni. Juče je neko na Google-u ukucao upit: „Мило Ђукановић краљ“. Ćirilicom. To znam zato što je tako dospio na ovaj blog i vjerovatno pročitao tekst „Svi premijerovi satovi“. Volio bih da upoznam tu osobu, da se lično uvjerim da neko takav postoji. Da vidim kakav je to mentalni sklop, o čemu razmišlja jedna takva osoba, kao živi, sa kim se druži… Pa gledam u novinama sliku djevojke koja slavi izbornu pobjedu iz crvenog automobila, raširila državnu zastavu (onu providnu, najgoreg kvaliteta, na čijoj deklaraciji vjerovatno piše: „Zemlja porijekla: Taiwan. Uvoznik i distributer za Crnu Goru: Agencija za nacionalnu bezbjednost“) i podigla u nebo dva prsta. Ej, dva prsta?! Simbol ugašenog Liberalnog saveza, jednog od najljućih neprijatelja današnje (i tadašnje, vječite) vlasti. Takvi nam kroje sudbinu… 

"Zemlja porijekla: Taiwan. Uvoznik za Crnu Goru: Agencija za nacionalnu bezbjednost"

 Ali vrhunac svega je bila slika policajaca koji se dive pobjedničkom vatrometu… I fotografišu, mobilnim telefonima (najmodernijim, naravno). Valjda da pokažu djeci, šta li… A jedan zaštitio oči onim njihovim STOP znakom, valjda da ih ne bi oštetio blještavi sjaj trijumfalne slave. Ili je možda komandovao svom mozgu da stane? Nisam znao da li da se smijem ili da plačem. Kakvi su to ljudi?

         A o ovima što sebe nazivaju opozicijom ne vrijedi trošiti riječi… Nisu bili u stanju ni da se dogovore oko zajedničkog izlaska na izbore. Nije teško zaključiti šta su im prioriteti, čija im je dobrobit najbitnija. Ponašaju se kao izgubljena dječica, nemoćna da urade bilo šta. „Politički lideri“ stvaraju svoja mala carstva, svoje male DPS, u kojima će biti sve i svja. Gubitnici!!! Parčaju i onako jadne stranke, samo da bi imali svako svoju predsjedničku fotelju. Nema veze što je trula, predsjednička je. Mogao bi o njima da se napiše opširan esej, ali čemu to? Neće postati bolji, to je sigurno. Pametan čovjek danas treba da se okrene sebi i svom dvorištu. Da se trudi da za sebe i svoje najbliže stvori oazu u ovoj zemlji đubreta. A ostali? Nek’ idu malo svi u Honduras…