Radost

         Čak i u momentima najveće radosti, najblistavije sreće,  u jednom udaljenom kutku mog bića čuči neka hladnja zebnja, znanje da će mi to što me sada raduje jednog dana donijeti neizmjernu tugu. Osobe koje volim će jednog dana otići, ili ću otići ja od njih, mjesta koja su mi draga će ostati za mnom u ovoj potrazi za „onim“, znaš već, za čim svi mi tragamo,  sadašnji ciljevi će postati davno zaboravljene pobjede i polazna tačka ka nekim novim ciljevima… I zato su skoro sve moje sreće po malo tamne, pokrivene sjenkom.

         Jedina istinski čista, nepomućena, radost koju sam u životu osjetio je radost učenja. Onaj trenutak shvatanja da si upravo naučio nešto novo, i da zbog toga vrijediš mnogo više nego samo sekundu ranije – i sebi i drugima. Jedino tad sam srećan potpuno i bez rezerve.