I opet, kao u prvi dan sazdanja
plavetnilo neba tihne,
kao da nigdje nema stradanja,
kao u srcu da nije grijeh.
Ne tražim ljubavi ni slave
sred jutarnjih polja što me mame,
dišem kao što dišu trave...
Ni prošle ni buduće dane
ne želim znati brojati,
ja samo opet osjećam
kakva je sreća ništa ne znati,
kako je divno biti bez želja.